Anksioznost i depresija među mladima

Anksioznost i depresija među mladima: učestalost, uzroci i razdoblje oko 2010. godine kao moguća prekretnica

 

Anksioznost i depresija kod mladih nisu samo prolazna neraspoloženja, nego stanja koja mogu značajno narušiti školsko funkcioniranje, obiteljske odnose, vršnjačku pripadnost, tjelesno zdravlje i kasniji psihosocijalni razvoj. Anksioznost se očituje pretjeranom brigom, napetošću, strahom od neuspjeha, izbjegavanjem, paničnim simptomima, somatskim tegobama, poremećajem sna i stalnom potrebom za sigurnošću. Depresija se očituje dugotrajnim sniženim raspoloženjem, gubitkom interesa, umorom, osjećajem bezvrijednosti, promjenama apetita i spavanja, padom koncentracije, povlačenjem, školskim neuspjehom te u težim slučajevima suicidalnim mislima i samoozljeđivanjem.

Adolescencija je razvojno razdoblje u kojem mlada osoba istodobno prolazi kroz tjelesno sazrijevanje, oblikovanje identiteta, separaciju od roditelja, jačanje važnosti vršnjačke skupine i povećanje očekivanja u školi, sportu i društvu. Zbog toga isti stresor koji bi odrasla osoba mogla racionalnije obraditi kod adolescenta može izazvati izrazito snažnu emocionalnu reakciju. Mozak adolescenata još je u razvoju; sustavi vezani uz emocionalnu reaktivnost, nagradu i osjetljivost na socijalno prihvaćanje sazrijevaju ranije od prefrontalnih mehanizama kontrole, planiranja i dugoročnog procjenjivanja posljedica.

U tom kontekstu suvremeni porast anksioznosti i depresije među mladima treba promatrati kroz biopsihosocijalni model. Biološka ranjivost, temperament, obiteljski odnosi, trauma, školski pritisak, vršnjački odnosi, društvene mreže, nedostatak sna, smanjeno kretanje i širi društveni uvjeti ne djeluju izolirano, nego se međusobno pojačavaju.2

 

Učestalost i javnozdravstveni značaj

Mentalno zdravlje mladih globalni je javnozdravstveni problem. WHO navodi da jedno od sedmero adolescenata u dobi od 10 do 19 godina živi s mentalnim poremećajem te da su depresija, anksioznost i poremećaji ponašanja među vodećim uzrocima bolesti i invaliditeta u toj dobi. Suicid je, prema WHO-u, treći vodeći uzrok smrti među osobama od 15 do 29 godina.

WHO i UNICEF dodatno naglašavaju da se trećina mentalnih poremećaja javlja prije 14. godine, a polovica prije 18. godine života, što jasno upućuje na potrebu ranog prepoznavanja i preventivnog djelovanja u obitelji, školi i zdravstvenom sustavu.

Podaci iz američkog istraživanja Youth Risk Behavior Survey za 2023. godinu pokazuju da je 39,7%srednjoškolaca imalo perzistentne osjećaje tuge ili beznađa, 28,5% ih je prijavilo loše mentalno zdravlje,20,4% ozbiljno je razmišljalo o pokušaju suicida, a 9,5% je pokušalo suicid. Djevojčice su imale znatno vise stope od dječaka: perzistentnu tugu ili beznađe prijavilo je 52,6% djevojčica u odnosu na 27,7% dječaka, a ozbiljno razmišljanje o suicidu 27,1% djevojčica u odnosu na 14,1% dječaka.

Europski podaci iz HBSC istraživanja također pokazuju zabrinjavajuću sliku. HBSC istraživanje obuhvaća učenike u dobi od 11, 13 i 15 godina, a izvješće za 2021./2022. temelji se na podacima gotovo 280.000 djece iz 44 zemlje i regije. Rezultati pokazuju da adolescentice imaju lošije mentalno zdravlje i nižu subjektivnu dobrobit u usporedbi s adolescentima.

Razdoblje oko 2010. godine kao moguća prekretnica

Posebnu pozornost u suvremenim raspravama o mentalnom zdravlju mladih zauzima razdoblje oko 2010.godine. Više istraživača ističe da se upravo nakon 2010. ili 2012. godine uočava nagliji porast depresivnih simptoma, suicidalnih ishoda, samoozljeđivanja i psihološkog distresa među adolescentima, posebno među djevojčicama i mladim ženama.

To razdoblje vremenski se poklapa s nekoliko velikih kulturno-tehnoloških promjena: masovnim širenjem pametnih telefona, stalnim pristupom internetu, pojavom prednjih kamera, vizualnih društvenih mreža, Instagrama i kulture selfija. Drugim riječima, internet više nije bio vezan uz računalo, određeno mjesto i ograničeno vrijeme korištenja, nego je postao stalno prisutan u džepu, školskoj torbi, krevetu, druženju, učenju i slobodnom vremenu mladih.

Jedan od ključnih radova u ovoj raspravi jest istraživanje Twenge i suradnika objavljeno u časopisu ClinicalPsychological Science. Autori su analizirali dvije velike nacionalno reprezentativne američke baze podataka sviše od 500.000 adolescenata od 8. do 12. razreda te nacionalne statistike o suicidima u dobi od 13 do 18godina. Zaključili su da su depresivni simptomi, suicidalni ishodi i stope suicida porasli između 2010. i 2015.godine, osobito među djevojčicama. Adolescenti koji su provodili više vremena na novim medijima, uključujući društvene mreže i elektroničke uređaje poput pametnih telefona, češće su prijavljivali psihičke teškoće, dok su oni koji su više vremena provodili u aktivnostima bez ekrana imali manje simptoma.

Drugo važno istraživanje Twenge, Cooper, Joiner, Duffy i Binau analiziralo je podatke američkog NationalSurvey on Drug Use and Health za razdoblje 2005.–2017. na uzorku od 611.880 ispitanika. Autori su utvrdili daje učestalost velike depresivne epizode u prethodnih godinu dana među adolescentima od 12 do 17 godina porasla za 52%, s 8,7% u 2005. na 13,2% u 2017. godini. Među mladim odraslim osobama od 18 do 25godina porast je bio 63% između 2009. i 2017. godine.

Twenge u kasnijem preglednom radu dodatno ističe da su depresija, samoozljeđivanje, suicid i nezadovoljstvo naglo porasli među adolescentima nakon 2012. godine, osobito među djevojčicama imladim ženama, te da se taj porast vremenski podudara s rastom uporabe digitalnih medija.

Zbog toga se razdoblje 2010.–2012. može opisati kao prijelaz iz “računalnog interneta” u “džepni internet”. To nije samo tehnička promjena, nego promjena dječjeg i adolescentnog svakodnevnog života. Pametni telefon omogućio je stalnu dostupnost, stalnu komunikaciju, stalnu usporedbu i stalnu mogućnost samoprezentacije. Prednja kamera i vizualne društvene mreže pojačale su važnost izgleda, slike tijela, popularnosti, pratitelja, lajkova i dojma koji mlada osoba ostavlja drugima.

Ovaj je pomak osobito važan za adolescente jer se događa upravo u razvojnoj fazi u kojoj su tijelo, identitet, vršnjačko prihvaćanje i socijalna usporedba izrazito osjetljive teme. Mlada osoba više se ne uspoređuje samo s nekoliko vršnjaka iz razreda ili škole, nego s velikim brojem vršnjaka, influencera, idealiziranih tijela, filtriranih lica, prikaza uspjeha, putovanja, odjeće, popularnosti i “savršenog života”. To može pojačati sram, strah od propuštanja, perfekcionizam i nezadovoljstvo vlastitim izgledom.

Prednja kamera, selfie kultura i psihološka ranjivost

Pojava prednje kamere i razvoj selfie kulture važni su jer su promijenili način na koji se mladi vide i procjenjuju. Fotografija više nije samo bilježenje događaja, nego sredstvo oblikovanja identiteta i traženja potvrde. Dijete ili adolescent počinje promatrati sebe izvana: kako izgledam, kako me drugi vide, koliko sam privlačan, jesam li dovoljno zanimljiv, koliko sam dobio lajkova, tko je reagirao, tko nije reagirao.

Kod ranjivih mladih osoba to može potaknuti začarani krug: objava slike, iščekivanje reakcija, usporedba s drugima, nezadovoljstvo vlastitim izgledom, ponovno uređivanje slike, filtriranje, brisanje, ponovna objava i pojačana potreba za vanjskom potvrdom. Takav obrazac može biti osobito rizičan kod djevojčica u pubertetu, kada se tijelo brzo mijenja, a samopouzdanje često postaje krhko.

Društvene mreže tako ne djeluju samo kao “vrijeme pred ekranom”, nego kao socijalno-emocionalno okruženje u kojem mlada osoba stalno prima signale o svojoj vrijednosti, poželjnosti, popularnosti i pripadanju. Problem nije samo količina korištenja, nego sadržaj, kontekst, vrijeme korištenja, noćna uporaba, cyberbullying, socijalna usporedba i gubitak sna.

Mogući mehanizmi utjecaja digitalnih medija

Pametni telefoni i društvene mreže mogu pridonijeti anksioznosti i depresivnosti kroz više mehanizama.

Prvi je poremećaj sna. Noćno korištenje mobitela, dopisivanje, gaming, beskonačno skrolanje i izloženost svjetlu ekrana mogu odgoditi usnivanje, smanjiti trajanje sna i pogoršati njegovu kvalitetu. Manjak sna povećava emocionalnu reaktivnost, razdražljivost, impulzivnost, pad koncentracije i osjetljivost na stres.

Drugi je socijalna usporedba. Društvene mreže prikazuju filtrirane i selektirane slike tuđih života. Adolescent koji promatra tuđe uspjehe, izgled, popularnost i prividnu sreću može zaključiti da je njegov vlastiti život manje vrijedan, dosadan ili neuspješan.

Treći je cyberbullying. Za razliku od tradicionalnog vršnjačkog nasilja, digitalno nasilje može trajati 24 sata dnevno, širiti se velikom brzinom i ulaziti u privatni prostor doma i spavaće sobe. Dijete nema osjećaj sigurnog mjesta jer nasilje može doći kroz mobitel u bilo kojem trenutku.

Četvrti je stalna dostupnost. Mladi su pod pritiskom da odmah odgovore, budu uključeni, prate poruke, reagiraju na objave i ne propuste ništa važno. To može održavati stanje kronične napetosti.

Peti je smanjenje kontakta uživo. Vrijeme provedeno u digitalnim aktivnostima može zamijeniti spontanu igru, kretanje, razgovor licem u lice, dosadu, samostalno rješavanje konflikata i razvoj socijalnih vještina.

Šesti je fragmentacija pažnje. Stalne obavijesti, kratki videozapisi i brzi prijelazi s jednog sadržaja na drugi mogu otežati duboku koncentraciju, strpljenje, toleranciju frustracije i učenje.

Pregledni rad Abi-Jaoude, Naylor i Pignatiello u časopisu CMAJ zaključuje da su postojeći dokazi uglavnom opservacijski, zbog čega je uzročnost teško dokazati, ali da longitudinalna, randomizirana i kontrolirana istraživanja upućuju na mogućnost da uporaba pametnih telefona i društvenih mreža pridonosi rastu psihološkog distresa među mladima.

Znanstveni oprez: digitalni mediji nisu jedini uzrok

Iako je veza između porasta mentalnih teškoća mladih i digitalne tehnologije važna, potrebno je izbjeći pojednostavljenje. Nisu svi autori suglasni da je digitalna tehnologija glavni uzrok krize mentalnog zdravlja mladih. Orben i Przybylski su u velikoj analizi triju velikih skupova podataka, s ukupno 355.358 adolescenata, pronašli negativnu, ali malu povezanost između uporabe digitalne tehnologije i adolescentske dobrobiti; digitalna uporaba objašnjavala je najviše 0,4% varijance u dobrobiti.

Ovaj nalaz ne znači da digitalni mediji nisu važni, nego da njihov učinak nije jednostavan, linearan ni jednak za svu djecu. Neka djeca koriste digitalne tehnologije kreativno, edukativno i socijalno podržavajuće. Druga djeca, osobito ona s anksioznošću, niskim samopoštovanjem, iskustvom odbacivanja, traumom, problemima spavanja ili slabom roditeljskom podrškom, mogu biti znatno ranjivija.

Zato je najpreciznije zaključiti da digitalni mediji nisu jedini ni dovoljan uzrok porasta anksioznosti  i depresije, ali su važan moderni rizični čimbenik koji može pojačati postojeće ranjivosti.

Ostali uzroci i čimbenici rizika

Biološka i razvojna ranjivost

Genetska predispozicija, temperament, ranija anksioznost, neurodivergentnost, kronične bolesti, hormonalne promjene i obiteljska opterećenost mentalnim poremećajima mogu povećati rizik za razvoj anksioznosti i depresije. Neka su djeca prirodno osjetljivija, opreznija, emocionalno reaktivnija ili sklonija perfekcionizmu. Kod njih intenzivni školski, obiteljski i socijalni zahtjevi lakše dovode do simptoma.

Obitelj i roditeljski stil

Obitelj je prvi prostor regulacije emocija. Topli, stabilni, predvidljivi i podržavajući odnosi djeluju zaštitno. Suprotno tome, kronični konflikti, emocionalna nedostupnost, zanemarivanje, zlostavljanje, pretjerana kritika, rigidna kontrola ili visoka očekivanja mogu povećati rizik za anksioznost i depresiju.

Posebno su rizične dvije krajnosti. Prva je emocionalno zanemarivanje, u kojem dijete nema dovoljno sigurnosti, podrške i osjećaja da je viđeno. Druga je pretjerana zaštita, u kojoj roditelji stalno uklanjaju frustracije, neuspjehe i neugodu iz djetetova života. Dijete koje nema priliku postupno se suočavati s problemima može razviti nisku toleranciju na stres i osjećaj da se ne može nositi sa životnim zahtjevima.

Školski pritisak i kultura postignuća

Škola može biti prostor razvoja, ali i izvor kroničnog stresa. Pritisak ocjena, natjecanja, upisa, očekivanja roditelja, usporedbe s drugima i stalnog dokazivanja može kod osjetljive djece dovesti do straha od pogreške, perfekcionizma, izbjegavanja i osjećaja neadekvatnosti.

Posebno je problematično kada mlada osoba vlastitu vrijednost počne vezati isključivo uz uspjeh: ocjene, sportski rezultat, izgled, popularnost ili priznanje odraslih. Tada svaki neuspjeh nije samo neugodan događaj, nego dokaz da osoba “nije dovoljno dobra”.

Vršnjački odnosi, bullying i usamljenost

Pripadanje vršnjačkoj skupini u adolescenciji ima iznimnu psihološku važnost. Odbacivanje, izolacija, ismijavanje, fizičko ili verbalno nasilje i cyberbullying povećavaju rizik za anksiozne i depresivne simptome. Adolescent ne doživljava vršnjačko odbacivanje kao manji problem, nego često kao prijetnju vlastitom identitetu i pripadanju.

Usamljenost je posebno važan čimbenik rizika. Ona nije samo neugodan osjećaj, nego stanje koje može povećati rizik za depresivnost, anksioznost, samoozljeđivanje i slabije školsko funkcioniranje. Problem je što mlada osoba može biti digitalno stalno povezana, a emocionalno duboko usamljena.

San, tjelesna aktivnost i životni stil

Nedostatak sna jedan je od najpodcjenjenijih čimbenika rizika za mentalno zdravlje mladih. Adolescentski ritam spavanja prirodno se pomiče prema kasnijem usnivanju, dok školske obveze često zahtijevaju rano buđenje. Kada se tome dodaju mobiteli, gaming, dopisivanje, učenje do kasno i stres, nastaje kronična deprivacija sna.

Tjelesna aktivnost također je važna. Kretanje, igra i sport ne djeluju samo na tijelo, nego i na regulaciju stresa, samopouzdanje, socijalnu povezanost i raspoloženje. Dijete koje ima malo sna, malo kretanja, puno ekrana i malo stvarnih odnosa nalazi se u obrascu koji biološki i psihološki pogoduje razvoju anksioznosti idepresije.

Trauma i nepovoljna životna iskustva

Zlostavljanje, zanemarivanje, obiteljsko nasilje, razvod roditelja, gubitak bliske osobe, bolest u obitelji, siromaštvo, migracije i druge životne krize mogu snažno utjecati na razvoj mentalnog zdravlja. WHO posebno navodi da izloženost siromaštvu, zlostavljanju i nasilju može učiniti adolescente ranjivima za probleme mentalnog zdravlja.

Rizik je veći kada se nepovoljna iskustva gomilaju i kada dijete nema barem jednu stabilnu, sigurnu i emocionalno dostupnu odraslu osobu.

Zaštitni čimbenici

Unatoč ozbiljnosti problema, anksioznost i depresija među mladima nisu neizbježne. Zaštitno djeluju stabilni odnosi s roditeljima, barem jedna sigurna odrasla osoba, dobra povezanost sa školom, prijateljstva, tjelesna aktivnost, san, strukturirana rutina, razvoj emocionalne pismenosti, realna očekivanja, ograničavanje noćne uporabe ekrana, rana detekcija simptoma i dostupna stručna pomoć.

U kontekstu digitalnih medija nije cilj samo zabraniti tehnologiju, nego vratiti ravnotežu: više sna, više kretanja, više igre, više druženja uživo, manje noćnog korištenja mobitela, manje uspoređivanja i vise stvarnih odnosa. Posebno je važno odgađati ili ograničavati samostalno, nekontrolirano i noćno korištenje pametnih telefona kod djece i mlađih adolescenata.

Popis referenci

Abi-Jaoude, E., Naylor, K. T., & Pignatiello, A. (2020). Smartphones, social media use and youth mental health.CMAJ, 192(6), E136–E141. https://doi.org/10.1503/cmaj.1904347

Centers for Disease Control and Prevention. (2024). Mental Health and Suicide Risk Among High SchoolStudents and Protective Factors — Youth Risk Behavior Survey, United States, 2023. MMWR Supplements, 73(4),79–86.

Centers for Disease Control and Prevention. (2024). 2023 Youth Risk Behavior Survey Results. CDC.

Cosma, A., et al. (2023). A focus on adolescent mental health and well-being in Europe, central Asia and Canada:Health Behaviour in School-aged Children international report from the 2021/2022 survey. WHO Regional Officefor Europe.

Health Behaviour in School-aged Children. (2023). A focus on adolescent mental health and well-being. HBSC.

Orben, A., & Przybylski, A. K. (2019). The association between adolescent well-being and digital technology use.Nature Human Behaviour, 3, 173–182. https://doi.org/10.1038/s41562-018-0506-1

Twenge, J. M., Joiner, T. E., Rogers, M. L., & Martin, G. N. (2018). Increases in Depressive Symptoms, Suicide-Related Outcomes, and Suicide Rates Among U.S. Adolescents After 2010 and Links to Increased New Media ScreenTime. Clinical Psychological Science, 6(1), 3–17. https://doi.org/10.1177/2167702617723376

Twenge, J. M., Cooper, A. B., Joiner, T. E., Duffy, M. E., & Binau, S. G. (2019). Age, Period, and Cohort Trends inMood Disorder Indicators and Suicide-Related Outcomes in a Nationally Representative Dataset, 2005–2017.Journal of Abnormal Psychology, 128(3), 185–199. https://doi.org/10.1037/abn0000410

Twenge, J. M. (2020). Increases in Depression, Self-Harm, and Suicide Among U.S. Adolescents After 2012 andLinks to Technology Use: Possible Mechanisms. Psychiatric Research and Clinical Practice, 2(1), 19–25.

World Health Organization. (2025). Mental health of adolescents. WHO.

World Health Organization & UNICEF. (2024). WHO and UNICEF launch guidance to improve access to mentalhealth care for children and young people. WHO.

WHO Regional Office for Europe. (2023). Mental health in Europe and central Asia: girls fare worse than boys.WHO Europe.

  Preuzmite dokumente    Povratak na sve