Do daljnjega se klijenti neće primati u ambulanti

Do daljnjega se klijenti neće primati u ambulanti

Do daljnjega se klijenti neće primati u ambulanti

Poštovani svi, 

zbog gužve i prezasićenosti drugim obvezama do daljnjega su moguće samo telekonzultacije, pacijenti se neće primati u ambulanti. 

  Galerija fotografija - kliknite na sliku za povećanje
Za ambulantu overbookin

Ima li uzimanje antidepresiva smisla?

Ima li uzimanje antidepresiva smisla?

Kratki odgovor: naravno da ima smisla. Antidepresivi su lijekovi koji su spašavaju život, a što mogu potvrditi pacijenti koji su se izborili s teškim depresivnim epizodama i suicidalnim pulzijama. Nažalost, dostupne informacije danas na internetu su svakojake i u najmanju ruku zbunjujuće, posebno za one koji se ne osjećaju dobro i traže pomoć. Ne zaboravite da je internet prepun netočnih informacija i lažnih vijesti koje se šire "deset" puta brže od istine!!!

Antidepresivi su važni lijekovi u liječenju umjerenih i teških depresivnih epizoda. Kod umjerenih depresivnih epizoda se propisuju onda kada simptomi remete radno i socijalno funkcioniranje, a teškim epizodama su neizostavni. Antidepresive ne treba propisivati kod blažih depresivnih epizoda kod kojih je psihoterapija sasvim dovoljna i u većini slučajeva uspješna metoda liječenja.

Isto tako je važno razmotriti kakve stavove pacijent i inače ima o lijekovima, ako se izričito protivi uzimanju lijeka tada propisivanje lijeka nema smisla. Važno je jasno iskomunicirati s pacijentom njegove stavove o lijekovima.

Kao i svaki lijekovi, antidepresivi imaju nuspojave koje svaki pacijent mora čuti od svog liječnika koji ih propisuje, mora dobiti vrlo jasno objašnjenje što može očekivati posebno prva dva tjedna kada se može očekivati produbljivanje npr. anksioznosti. Svi antidepresivi imaju odgođeno djelovanje, znači njihov antidepresivni učinak možete očekivati nakon 2-3 tjedna.

Lijekovi se moraju početi uzimati postupno!

Antidepresivi se ne uzimaju doživotno!!! U vrlo rijetkim teškim i ponavljajućim kliničkim slikama pacijenti ostaju na tzv. terapiji održavanja. Postoje jasna pravila kako se lijekovi uzimaju i koliko dugo te na koji način se ukidaju. Prve depresivne epizode liječe se 6-12 mjeseci, ovisno o težini simptoma i nizu drugih faktora. Najbolji rezultati se postižu kada se uz lijekove primijenjuje i psihoterapija. Lijekovi se postupno moraju ukidati i u toj fazi pacijenti mogu očekivati tzv. diskontinuacijske simptome, koji ovise o vrsti antidepresiva koji uzimaju. O tome morate razgovarati s vašim liječnikom opće prakse ili psihijatrom. U pravilu su simptomi blagi i većina pacijenata ih ne osjeća.

Ukoliko se depresivne epizode ponavaljaju, posebno ako se radi o teškim depresivnim epizodama tada se prolongira uzimanje antidepresiva, odnosno oni se ponovno uvode u terapiju i uzimaju u dužem vremenskom periodu.

Antidepresivi ne rješavaju probleme koji nas okružuju nego su oni samo "štap/pomagalo" da kroz te životne faze lakše prođemo. Zato se uvijek preporuča i paralelna psihoterapija.

I na kraju, ne zaboravite, svatko će u svom životu imati barem jednu depresivnu epizodu, a svaka depresivna epizoda je prilika i poziv za promjenu!

Vaša psihijatrica,
Marija Kudumija Slijepčević

  Galerija fotografija - kliknite na sliku za povećanje
Za web

Ovisnosti - udžbenik za studij sestrinstva

Ovisnosti - udžbenik za studij sestrinstva

Sve što vas zanima vezano uz ovisnosti možete besplatno pogledati u našem udžbeniku Veleučilišta za studente sestrinstva na sljedećem linku:
https://vub.hr/izdavastvo/knjiga/ovisnosti-udzbenik-za-studij-sestrinstva

Kako se nositi s onima koji povučeno rade i silno nas živciraju, a ne znamo zašto?

Kako se nositi s onima koji povučeno rade i silno nas živciraju, a ne znamo zašto?

Na suprotnom polu dramatičnih - histrioničnih osoba, opisanih u posljednjoj kolumni, nalaze se pasivno ovisne ličnosti.

Njihovo ponašanje karakterizira povučenost, izbjegavanje odgovornosti, izloženosti, oni ne donose odluke, a ako i moraju donijeti odluku onda se moraju danima konzultirati, ali se nekako uvijek lakše priklone većini ili onima koji odlučuju.

U privatnim odnosima dopuštaju drugima da ih vode kroz život i upravljaju njima, oni su bespomoćni i imaju izraženi strah od ostavljanja ili odvajanja čak i od onih koji ih zlostavljaju. Takve osobe ne mogu izraziti neslaganje s okolinom zbog straha od gubitka potpore, grčevito traže novi odnos ili vezu ako budu ostavljene, itd.

Drugi naziv za pasivno ovisne obrasce ponašanja je pasivno agresivno ponašanje.

Što znači biti “pasivan”, ali i “agresivan”?

Oni se ne suprotstavljaju otvoreno, ali u potpunosti mogu kažnjavati ljude u svojoj okolini “nečinjenjem”, kašnjenjem, šutnjom, izbjegavanjem što uvijek izaziva ljutnju kod onih koji su uključeni u takove odnose.

KAKO FUNKCIONIRAJU U POSLOVNOM OKRUŽENJU?

Simptomi pasivno ovisnog ponašanja su nemogućnost direktnog suočavanja, nego se to čini putem elektronske pošte, nepoštivanje rokova, zanemarivanje poruka koje ostavljaju kolege, čine manje kada se traži više, ne govore puno, ne prihvaćaju odgovornost za pojedine zadatke, pokušavaju prebaciti odgovornost na šefove prozivajući ih nekompetentnima, često zaboravljaju zadane rokove, ne mogu prihvatiti promjene, zadržavaju informacije, u potrebi bilo kakvog javnog izlaganje prozivaju kolege da pomognu ili to učine umjesto njih.

Oni vam često kasne s odgovorima, kada ih pošalju - takvi su da vam ne daju odgovore, analize naprave bez objašnjenja, vrlo često s nizom grešaka koje stalno ponavljaju… vide li ili osjete da vas to ljuti, samo će mirno nastavljati svoje “kažnjavanje” u istom tonu.

Neće vam se nikada direktno suprotstaviti, ali će u uredu biti velika pokretačka snaga protiv vas ako ste im se nečim zamjerili. Ako ste nadređeni takvoj osobi, možete očekivati niz problema i “lobiranje” protiv vas u cijelom uredu. Nisu potpuno sigurni u to što osjećaju, uznemirava ih ta ljutnja i zapravo se boje što je ne mogu otvoreno izraziti prema vama i treba im potvrda okoline da imaju pravo na to što osjećaju.

KAKO JE BITI U UREDU S PASIVNO OVISNIM/AGRESIVNIM KOLEGOM?

Najčešća emocija koju osjećaju šefovi, kolege i suradnici je ljutnja koju ne mogu objasniti. Pasivno ovisni ništa direktno ne čine, ali nas itekako kažnjavaju svojom pasivnošću, izbjegavanjem i kažnjavanjem.

Kako to može izgledati u uredu?

Imate podređenog kolegu kojeg ste zamolili da vam pošalje neku analizu rezultata. Dobili ste tablicu iz koje vidite grešku i zamolite da korigira grešku i pošalje vam novu tablicu. Stiže pošta, bez naslova, bez ikakvog teksta u objašnjenju i analizom u tablici koja i dalje sadržava istu grešku… ponovo tražim točnu tablicu i -... opet dobijem samo tablicu, opet pogrešnu, bez teksta, bez objašnjenja… ovo je moment u kojem počinje “igra” pasivno agresivne osobe.

Slijedi “uredsko lobiranje”, razgovori pored kopirke i na kavi o tome kako ste zahtjevni, s podrugivanjem i sarkazmom priča o vama, kritizira vaše poslovne odluke i ako imate kritičnu masu sličnih zaposlenika u uredu, možete imati problem efikasnosti zaposlenika u uredu i fokus na para-poslovne sadržaje.

Ovo vam pogotovo može biti problem ako ste nadređeni takvoj osobi.

Kako se nositi s takvim kolegom?

Najvažnije je ne “ulijepiti” se na ovu pasivnu agresivnost takvog kolege. Obično će takvo ponašanje izazvati osjećaj ljutnje, frustriranosti, ponekad i bespomoćnosti jer vas to ponašanje ignorira, kritizira, obezvređuje.

Možemo i sami sebe “detektirati” intenzitetom svog osjećaja frustracije - što smo jače frustrirati i naš je unutarnji osjećaj bezvrijednosti i osjetljivosti na kritiku - veći. Samo razumijevanje da takav kolega zapravo naše ponašanje doživljava kao odbacivanje i kritiku - može nam pomoći da se ne “ulijepimo” na ono što on zapravo osjeća.

Što treba napraviti prvo je postavljanje čvrstih granica prema tom kolegi - npr. striktni datumi slanja izvještaja, točna očekivanja, otvoreni razgovor o vlastitim osjećajima u takvoj suradnji itd.

Ako se s ponašanjem kolege jako teško nosimo - možemo razmisliti više i o samome sebi i što nam izaziva takvu težinu - gdje mi prihvatimo takvu “igru” koja je ponuđena.

Foto: Shutterstock

Ovako to izgleda kada uredom vladaju “kraljica ili kralj”

Ovako to izgleda kada uredom vladaju “kraljica ili kralj”

Sigurno ste čuli za izraz histrionično; znate li kako opisujemo histrionične crte ličnosti nas ljudi?

Oni su veseli, razdragani, vrlo glasni, često privlačni, naravno, uvijek u centru pažnje, paze na vanjski izgled i obično su dotjerani do te mjere da ih morate gledati, htjeli vi to ili ne. Obično će nas oduševiti samo kratkotrajno i u ne obvezujućim okolnostima. Uistinu, tada možete sa simpatijama biti s histrionicima u društvu.

U površnim druženjima znaju biti dragi gosti jer će uvijek održavati konverzaciju, buku, živost i obavezno reflektore koji su upereni prema njima.

Ako je histrioničnih crta izraženo isuviše (odnosno kada ih je taman toliko koliko klasifikacija poremećaja zahtjeva) tada govorimo o histrioničnom poremećaju nečije ličnosti.

Kako ćete prepoznati histrionika?

Takve osobe su pretjerano dramatične, vrlo su šarmantne, neprestano zavode sve oko sebe, i žene i muškarce, čine sve kako bi zadivile ljude oko sebe i dobile komplimente, ako ih nitko ne hvali, često se hvale sami. Potreba za biti primijećen je izrazito visoka.

Njihove emocije trebaju biti zapažene i “razbacuju” se svojim osjećajima neovisno o okolnostima u kojima se nalaze. Pa tako mogu plakati na poslovnom sastanku ili se glasno smijati. Potreba za doživjeti uzbuđenje je vrlo visoka.

Ljubavne veze obično započinju brzo kao i velike poslovne projekte, uz puno entuzijazma ili zaljubljenosti što obično kratko traje.

Što ćete vidjeti na poslu

U poslovnom okruženju im često nedostaje koncentracije, samodiscipline i zainteresiranosti za posao koji rade, a to pokušavaju nadomjestiti svojim nesvjesnim glumačkim talentom i zavodljivošću. Kratkotrajno se to u radnoj sredini obično tolerira, no histrionici dugoročno teško napreduju i ne postižu dobre poslovne rezultate.

Velike korporacije imaju i mnoštvo politike u svojim strukturama i kulturi pa histrionici mogu i vrlo uspješno “lobirati” unutar korporacije, upravo glumom i zavođenjem.

Pored njih ćete ponekad imati osjećaj da ste zapravo u kazalištu i ispred vas se upravo odigrala jedna bitna scena samo niste sigurni u kojem ste dijelu predstave.

Kako se možete osjećati ako vam je šef histrionik?

Ako vam je nadređeni histrionik, onda se vjerojatno i sada osjećate iscrpljeno. Oni su skloni iskoristiti ljude za vlastitu korist i često vas idealiziraju i podcjenjuju istovremeno. Ukoliko se njihove fantazije o “kraljevanju” naruše možete biti izloženi ispadima bijesa, ljutnje pa i osvete ukoliko ste vi kreirali “raspad kraljevstva” ili ne podržavate sliku koju histrionik treba vidjeti o sebi samom.

Takvi vođe vole u svom timu imati podređene koji su po svojoj prirodi pasivno ovisni o drugim ljudima, pogotovo ako im, kao histrionici - neprestano objašnjavaju koliko su dobri. Obično s histrionicima mogu dobro surađivati osobe koje su sklone idealizirati autoritete i kojima odgovara da budu vođeni. Mogli bismo reći da se ponašaju poput djeteta kojem treba fenomenalan roditelj koji će ga voditi. Obično je tu i potreba da se taj roditelj i “pobrine” za njega, a kako histrionik to u pravilu neće napraviti, tu je obično izvor problema i velike ljutnje, najčešće pasivne agresije.

A kako to zapravo izgleda...

A u životu to izgleda na sljedeći način: šefica dolazi na jutarnji sastanak u visokim štiklama (iako su svi ostali u bolničkim klompama ili šlapama) i minici skrojenoj od službene uniforme, našminkana žarkim bojama, sjeda na čelo stola i započinje opisivati svoje vikend avanture. Svi se smiju i potvrđuju joj kako je to fenomenalno. “Pa što ima na odjelu?” , zapita na kraju sastanka svoje radnike. Odmah i nastavlja: “ma vi ste fenomenalni i odani, problema ne može biti, krećemo u novu obnovu zidova, stavljamo jarke boje, da se i pacijenti bolje osjećaju…” Na kraju radnog dana dolazi uplakana jer ju je njen šef u kojeg je zaljubljena poslao van iz ureda bez objašnjenja. Kako bi se vratila u ravnotežu daje upute svima nama a...: “izvolite noćas vi koji ste u smjeni s njim u dežurstvu zvati ga svaki sat, izmislite razloge…”.

Histrionični vođe ne mogu sami sebi postaviti granice i ako im te granice netko ne postavi tada takve organizacije nemaju šanse za poslovnih uspjeh. One mogu opstati jedno vrijeme na svojoj dramatici i zavodljivosti, ali na kraju ih vlastito blještavilo zaslijepi i ubije u poslovnom smislu.

A što ako ste podređeni histrioniku?

Ako ste u poziciji podređenog, a imate zdrave obrasce suočavanja tada zasigurno nećete dugo izdržati sa takovim šefom, pronađite zdravije radno mjesto jer ovo na kojem ste sada ionako ne može dugo opstati.

Ukoliko ovaj tren ne vidite drugo rješenje, najbolje je ostati neutralan, bez divljenja ili kritiziranja. Ne dajte se uvući u predstavu u kojoj kraljuje samo jedan glumac koji na kraju uvijek ostaje bez publike.

Foto: Shutterstock

Osjećate li se na poslu kao u kavezu? Evo zašto i kako si pomoći

Osjećate li se na poslu kao u kavezu? Evo zašto i kako si pomoći

Čuli ste za paranoju kao pojam koji se relativno često spominje u svakodnevnom ophođenju.

Sama riječ paranoja izvedenica je iz grč. riječi παράνοια - ludilo, bezumnost. Biti paranoidan znači stalno strepiti od “neprijatelja” stvarnih i imaginarnih. Svaki događaj ili postupak okoline, paranoidne ličnosti ili oni s dominantno paranoidnim karakternim crtama doživljavaju s posebnim oprezom, sve moraju provjeriti, teško zaboravljaju uvrede koje samo oni vide, stalno se čine ljuti, ratoborno se bore za svoja prava, a sebe doživljavaju vrlo vrijednima te se uvijek trude biti u centru pažnje okoline u kojoj se nalaze.

Zbog čega osjećate strah i nelagodu?

Kako je živjeti uz takve ljude? Najprije, možete se osjećati uplašeno, nelagodno, i sami postajete oprezni jer niste sigurni kakvu reakciju ćete izazvati. Zbog čega osjećate strah i nelagodu? Suradnici s paranoidnim crtama ličnosti često su ljuti i uglavnom zato što se boje pa im je najlakše “prenijeti” vama to što osjećaju i na taj si način olakšavaju vlastitu muku.

Osim stalnog izraza ljutnje druge emocije se teško vide, a ako ih i pokažu nekako niste sigurni da je to baš tako, ne nalazite baš autentičnosti u tom smijehu. Uglavnom, dominira nelagoda i nesigurnost i ako radite uz takvog šefa i sami ćete vremenom postati oprezni i nesigurni i pomalo ćete sve manje vjerovati vašim kolegama i autentičnosti događaja u vašoj okolini.

Kako bi se obranili od sumnjičavosti paranoidni šefovi često su neprijateljski nastrojeni prema svojim radnicima, napadaju bez razloga, a svoje ponašanje pravdaju vašom nekompetentnosti ili će vas optužiti da ste provokativni ili da ne radite dovoljno.

Osjećaj kao da ste u kavezu, a ne na poslu

Stroga kontrola, formalna pravila i ograničenja dominiraju takvom poslovnom kulturom. Od takvih šefova dobivate jako puno tablica koje morate popunjavati, sve mora biti precizno kako bi vas se kontroliralo, osjećate se kao u kavezu, kao poslušni vojnik kojem je bolje da šuti i radi nego da bilo što propituje.

Na takvim radnim mjestima sve je obavijeno velom tajne, a ako idete u spoznaju tajni mogli bi postati unutarnji neprijatelj pa tako i stradati i biti okrivljeni za moguće probleme. Takva paranoidna kultura bira i takve pojedince koji napreduju i nastavljaju borbu protiv unutarnjih i vanjskih neprijatelja.

Informacija počinje uskoro predstavljati izvor moći, a tajne se gomilaju kao i nezadovoljstvo zaposlenih koji imaju jedini cilj “zašititi sebe” i otići što ranije s posla.

Kako se zaštititi od nelagodnih osjećaja?

Zaštiti se možete od ovih nelagodnih osjećaja koje stvara ovakva korporativna kultura tako da razumijete pozadinu takvog ponašanja te napravite granicu kojom ćete se zaštiti od tuđeg straha, panike ili ljutnje.

Nevjerojatno je što strah može stvoriti i kako može razoriti. Nemojte vi biti ti koji ćete pasti pod utjecaj tuđeg straha - takvom se poklonu samo lijepo zahvalite i vratite ga nazad mirno onome koji vam ga daje.

Foto: Shutterstock

Zašto vam je teško sa šefom koji voli samo sebe?

Zašto vam je teško sa šefom koji voli samo sebe?

Vjerojatno vam je poznata priča o Narcisu koji je bio žedan i nagnuo se nad jezero da popije vode.

Vidio je svoj odraz na vodi i zaljubio se ne shvaćajući da je vidio sebe. Nije pio vodu, kako lik u kojeg se zaljubio ne bi nestao. Silno fokusiran na sebe bio je nedostupan za druge i umro je zaljubljen i žedan.

Kako izgledaju ljudi u našoj radnoj okolini, a koji imaju crte narcisoidno promijenjene ličnosti? Možda ćete ih najlakše prepoznati tako da pratite kako se osjećate kad ste s njima u kontaktu.

Osjećaj bezvrijednosti, neprimjetnosti...

Najčešće se uz ljude s narcisoidnim promjenama ličnosti osjećamo nevidljivo, potpuno su nezainteresirani za nas, mogli bismo reći da osjećamo kako za njih ne postoji zapravo nitko drugi tko im je bitan. Možete se osjećati bezvrijedno, neprimijećeno, iskorišteno, neživo uz takvu osobu. Osmijeh osjećate kao namještenu prazninu, iza njega nema nikakvog osjećaja, ta emotivna praznina vam može ostaviti nelagodu, a da niti ne razumijete zašto. Možda samo često imate osjećaj da nešto nije u redu u tom odnosu, ali ne razumijete zašto.

Potreba za vladanjem i posjedovanjem

Narcisoidne osobe imaju silnu potrebu vladanja, čak i posjedovanja drugih ljudi. Potreba za “biti obasjan reflektorima” je toliko jaka da ostaje samo preokupacija sobom. Drugi ljudi su često samo “sredstvo” potrebno da se postigne osobno unutarnje zadovoljstvo. Vanjski izgled je uglavnom jako važan element, briga za sebe je enormna… pije se, jede, odijeva… samo najbolje. Ne kupuje se na rasprodajama, privatno su angažirani frizeri, maseri, kupuje se čak i posebna pasta za zube, obilaze se samo uglađena, vrhunska društvena događanja. Bivanje i ponašanje usklađeno s prosječnim pukom je izrazito ugrožavajuće za takvu osobu; isto bi moglo umanjiti njihovu vrijednost.

Pa tako u stvarnom životu i na stvarnom poslu možete čuti sljedeće od takvog šefa:

Znaš što, ljudi iz tog odjela su možda dragi, ali ja bih najradije da niti ne izlaze iz svojih ureda. Trebamo ih imati tu jer je takav zakon, ali oni ničem ne služe" ili npr. "ti sada imaš novo radno mjesto, sad imaš godinu dana da nam pokažeš da ne možemo raditi bez toga što ćeš ti napraviti u ovih godinu dana" , ili „ne misliš valjda da ću s tim seljakom sjediti za istim stolom, pa pogledaj kako hoda, pa odijelo mu je s maturalne zabave“…

Kapacitet emocionalnog razumijevanja drugih ljudi je kod osoba s narcisoidnim poremećajem izrazito limitiran jer su kao i Narcis, toliko usmjereni na sebe da zapravo nikog više, u emotivnom smislu, u njihovom životu niti nema. Takvi odnosi nikada ne donose osjećaj povezanosti niti ispunjenosti. Možete imati dojam da ste u odnosu dok glorificirate drugu osobu, ali čim to “obasjavanje veličinom i značajem” prestane ili se umanji, osjećate se odbačenima i jeste odbačeni.

Ako počnete promatrati svoje odnose u ovom svjetlu, svjetlu patologije – možda će vam biti lakše s vašim šefom; Ne brinite se ako se uz narcističnu osobu osjećate loše, nije do vas…

Foto: Shutterstock

   Povratak na sve
POLIKLINIKA MKS
POVJERENJEM DO ZDRAVLJA
Ordinacija je otvorena 2013. godine s ciljem pružanja usluga u području mentalnog zdravlja.

Ideja vodilja u radu ove ordinacije je pristup čovjeku kao cjelini te orijentacija na zdrave resurse bez obzira postoji li bolest/poremećaj bilo kojeg tipa ili ne.
Zanimljivosti iz struke
NOVOSTI U POLIKLINICI
LANENO ULJE I OMEGA-3 MASNE KISELINE Laneno ulje se dobiva prešanjem saznajte više
Pratite najnovije vijesti iz područja neuroznanosti i kliničke psihijatrije…Dragi klijenti,  preporučam vam pratite stranicu s najnovijim ZNANSTVENIM saznajte više
KONTAKT INFORMACIJE
POLIKLINIKA ZA PSIHIJATRIJU MKS

    Frankopanska 32
       43000 Bjelovar

   info@poliklinika-mks.hr

   +385 (0)99 43 45 430

FACEBOOK Facebook Poliklinika MKS
ONLINE KONTAKT